Zvjerstvo nad porodicom Zvicer

Vođa jedne od crnogorskih ustaničkih, gerilskih, komitskih četa u borbi protiv velikosrpske okupacije i aneksije Crne Gore, izvršene 1918. godine, bio je mladi i hrabri crnogorski patriota Petar Zvicer (rođen 1896. godine u Rokočima, u Cucama, a ubijen od strane srpske vojske i žandarmerije 28. decembra 1923. godine u Šćepan dolu, u Rubežima kod Nikšića).

Srpska žandarmerijska jedinica, sastavljena od dvanaest žandarma, pod komandom majora Kecmanovića i bivšeg austrijskog vahmajstora nekog Kolakovića, 25. aprila 1923. godine, u dva sata poslije ponoći, upala je u Cucima, u selu Rokoči, u kuću poznatog komite Petra Zvicera. Svu njegovu porodicu, izuzev Petrovog brata Jagoša Zvicera, koji se tu nije zatekao zato što je bio u zatvoru na Cetinju, srpski žandarmi su tukli, mučili, zaklali, odnosno, okrutno ubili. Dželati se nijesu čak ni tada zaustavili, nego su sadistički nastavili sa svojim monstruoznim, krvavim pirom. Izveli su iz kuće Đurđu Zvicer, staricu od oko 100 godina, babu Petra Zvicera, zavezali je za jednu trešnju ispred kuće, a onda kuću zapalili, a nju primorali da gleda u vatri pobijenu i zaklanu familiju. Baba Đurđa je od prizora strave i užasa poluđela i, docnije, umrla u bolnici u Danilovgradu.

Srpski žandarmi pod vođstvom majora Kecmanovića su te užasne noći 25. aprila 1923. godine mučili, ubili, zaklali i spalili: Anđu Zvicer, majku Petra Zvicera, koja je imala 60 godina; Zagorku Zvicer, staru 23 godine, suprugu Petra Zvicera sa troje đece; Vidaka Zvicera, starog 13 godina brata Petra Zvicera i Planu Zvicer, staru 20 godina, sestru Petra Zvicera.

Kad su Zviceri gorjeli

Između jednog Velikog petka

i jedne Velike subote (aprila mjeseca 1923. godine)

bila je i takva noć

kada su Zviceri gorjeli,

kada su nebesa plakala,

kada je neki žandarmerijski major Kecmanović, a iz Bosne,

više no Bog Đavola Crnogorce mrzio!

Naredi

taj žandarmerijski major Kecmanović, a iz Bosne,

da te cijele noći između Petka i subote,

gore samo Zviceri,

samo čeljad Petra odmetnika!

Petar odmetnik je imao samo dvoje čeljadi:

Imao je majku i ženu i uz njih troje đece,

troje douvčadi, tri kaćunasta anđelčića gladna,

što još ne stigoše ni Čeljad da budu.

Cijele te noći

između Grahova i Cetinja,

između kamene pučine i čađavih zvijezda,

gorjela su Petrova đeca,

gorjela je Petrova žena,

gorjela je Petrova kuća!

Kuću

đecu i

ženu,

za primjer zapali,

onaj major Kecmanović, a iz Bosne.

Te strašne crnogorske noći s

amo Petrova majka nije gorjela:

Vezaše staricu za mladu trešnju ispred kuće

da bolje vidi kako joj Petrova đeca i žena gore!

Pred smrt, majka Petrova

u ludnici šibenskoj doktoru Baltiću došapnu:

Sine moj,

teže je gledati kako ti sreća gori nego gorjeti!

Sve to uradi onaj major Kecmanović, a iz Bosne!