Ali on nije htio da umre…

“Ali on nije htio da umre…”

Znameniti crnogorski zelenaš Todor Dulović. Rođen je 1895. godine u selu Trnovica (Gornja Morača), a živio je u Slijepač Mostu (Bijelo Polje). Okupatorska vlast ga je ubila u 28. godini života. O tome koliko je bio privržen Crnoj Gori govori i činjenica da se do smrti hrabro borio za njenu slobodu, iako su mu zbog komitovanja okupatori ubili dva brata i silovali šesnaestogodišnju sestru. Todor nije bio samo simbol junačke borbe za uzvišene ideale, već i čovjek poštovan zbog svoje ljudskosti i dostojanstva. Milovan Đilas u svojoj knjizi svjedoči o tome kako je Dulović bio među najomiljenijim ličnostima svoga kraja, upravo zbog vrlina kakve su poštenje, čast i dobroćudnost. U andrijevačkom okrugu se sukobio sa žandarmerijom, đe je i poginuo. Bio je hrabar, dosljedan, neustrašiv, dostojanstven borac Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore!

Đilas navodi: “Todor se odlikovao od svih drugih komita ne toliko hrabrošću, iako je i hrabrosti imao na pretek, koliko razboritošću, a iznad svega čojstvom. On je znao danima da gladuje, a da nikome ne uzme ni koru suva hljeba, ako mu je ko dobrom voljom ne da.” “Imao je svoju glavu, odvažniju i mudriju nego drugi, a uz to je bio pošteniji od sviju. Zbog toga je i bio primljen za vođu družine i priznat među najuglednije odmetnike u Crnoj Gori.” “Izrešetan mecima, Todor je još bio živ, iako nije bio pri sebi. Počeli su da pucaju u njega i da ga bodu bajonetima. Ali on – pričali su – nije htio da umre. Svega su ga iskasapili – nije imalo od njega što u zemlju da se baci.”